Začarani krug algoritma: Zašto društvene mreže preferiraju podjele i svađe?

Čovjeku je u prirodi da se brani, ali branjenjem svojih stavova na društvenim mrežama samo upadamo u zamku u kojoj gubimo jedinu valutu koju nam nitko ne može vratiti – naše vrijeme. Algoritmi nam namjerno serviraju konfliktne osobe, političare sa sumnjivim stavovima i senzacije kako bi izazvali podjele i reakciju, stvarajući začarani krug iz kojeg ne možemo izaći čak ni običnim blokiranjem profila. Dok mi trošimo energiju na komentarisanje i rasprave, platforme zadovoljno trljaju ruke jer naš gnjev pretvaraju u svoj čist profit.

Koliko vam se puta desilo da otvorite neku od društvenih mreža sa namjerom da se opustite pet minuta, a sat vremena kasnije uhvatite sebe kako sa ubrzanim pulsom i grčem u želucu pišete kilometarski komentar nepoznatoj osobi?

Ulazite u raspravu, branite svoj stav, argumentujete. Na vaš komentar stiže replika, pa vi odgovarate na tu repliku, i odjednom ste uvučeni u vrtlog. Na kraju, zatvarate aplikaciju iscrpljeni, nervozni i sa gorkim ukusom u ustima.

Ono što u tom trenutku ne vidite jeste da negdje u Silicijskoj dolini, dok vi brišete znoj sa čela, vlasnici tih platformi zadovoljno trljaju ruke. Vi ste upravo izgubili sat vremena svog života, a oni su zaradili. I to na vašem bijesu.

Psihološka zamka: Zašto imamo potrebu da se branimo?

Čovjeku je u prirodi da se brani. Evolucijski, mi smo plemenska bića. Kada netko napadne naše stavove, naše vrijednosti, način života ili "naše pleme" (bilo ono političko, sportsko ili ideološko), naš mozak to ne doživljava kao slova na ekranu. On to doživljava kao stvarnu, fizičku prijetnju. Pokreće se mehanizam "bori se ili bježi", adrenalin skače, a prsti sami kreću po tastaturi.

Međutim, društvene mreže su dizajnirane kao asimetrično ratište. To je igra u kojoj je nemoguće pobijediti.

U stvarnom životu, kada sa nekim razgovarate, vidite njegovu mimiku, ton glasa i postoji šansa za kompromis. Na mrežama, vi ne razgovarate sa osobom – vi razgovarate sa zidom ekstremnih stavova. Komentar na negativan komentar rađa treći komentar, jedni brane jedno, drugi drugo, i na kraju svi zajedno gubimo. Trošimo energiju na ljude koje nikada nećemo ubijediti u suprotno, misleći da ispravljamo "krivu Drinu", dok zapravo samo tapkamo u mjestu.

Tehnička pozadina: Kako algoritam pretvara gnjev u profit

Zašto nam se onda u preporukama ("For You" ili "Recommended" sekcijama) sve češće pojavljuju konfliktne osobe, političari sa sumnjivim i radikalnim stavovima, senzacionalističke objave i sve ono što može dovesti do podjele?

Odgovor je jednostavan: "Ekonomija pažnje" u svojoj najgoroj formi – kao ekonomija bijesa.

Algoritmi društvenih mreža nemaju moralni kompas. Njih ne zanima šta je istina, šta je laž, šta je dobro za društvo, a šta nas vodi u propast. Njihova jedina i vrhovna metrika jeste angažman (engagement), odnosno koliko vas dugo mogu zadržati uz ekran.

Neurološki gledano, pozitivne emocije poput mira, zadovoljstva ili sreće ne drže pažnju dugo. Kada vidite lijepu sliku prirode ili pročitate smiren i balansiran tekst, vi se nasmiješite, lajkujete i ugasite aplikaciju. Idete živjeti svoj život. Ali kada vidite nepravdu, uvredu, radikalan politički stav ili čistu glupost – vi ostajete.

Formula platformi je bezobrazno jednostavna:

• Više vašeg bijesa = više napisanih komentara.

• Više komentara = više vremena provedenog na aplikaciji.

• Više vremena na aplikaciji = više prostora da vam se prikažu oglasi.

Vaš pravednički gnjev je njihov poslovni model. Društvene mreže nam naplaćuju uslugu valutom koju nam nitko, nikada i ni pod kojim uslovima ne može isplatiti niti vratiti – našim vremenom.

Začarani krug i iluzija kontrole kroz blokiranje

Mnogi od nas, u pokušaju da spase zdrav razum, posežu za opcijom blokiranja. Vidite toksičan profil koji širi mržnju i podjele, i kliknete "Blokiraj" ili "Ne zanima me". Pomislite da ste očistili svoj digitalni prostor.

Ali sistem vas brzo demantuje. Uskoro vam se u preporukama pojavi neki drugi, sličan profil, sa gotovo identičnim zapaljivim narativom. Zašto?

Zato što algoritam ne razumije vaš moralni čin blokiranja. On ne zna da ste vi taj profil blokirali iz gnušanja. On u svojoj bazi podataka vidi samo sljedeće: "Korisnik je proveo 45 sekundi čitajući ovu objavu, kliknuo je na profil, zadržao se i izvršio interakciju." Za algoritam, to je znak da vas ta tema duboko provocira i drži budnim. Pošto ste jedan izvor blokirali, on vam hitno servira "svježu krv" – novog političara ili senzacionalistu iz iste kategorije, kako bi osigurao da ponovo kliknete. To je začarani krug iz kojeg se ne izlazi prostim klikom na "blokiraj".

Kako prekinuti igru u kojoj smo osuđeni na gubitak?

Jedini način da pobijedimo u igri koja je namještena protiv nas jeste da odbijemo da je igramo.

Moramo osvijestiti trenutak u kojem nas algoritam pokušava "upecati". Kada idući put osjetite onaj prepoznatljivi nagon da odgovorite na neki toksičan komentar ili uđete u raspravu sa nepoznatom osobom, zastanite na tri sekunde. Zapitajte se: Da li ja sada branim istinu, ili besplatno radim za platformu koja više zarađuje što je meni veći pritisak?

Najveći čin digitalnog suvereniteta i otpora u današnje vrijeme nije blokiranje pojedinačnih profila, niti pisanje "pobjedničkih" replika. Najveći otpor je – produžiti dalje. Kada algoritam shvati da vas na gnjev više ne može uhvatiti, tek tada ćete početi da vraćate kontrolu nad svojim vremenom.

A vrijeme, sjetite se, nema reprizu. Ne trošite ga na ljude koji su plaćeni da vas zavade i na platforme koje taj razdor pretvaraju u dolare.